Kad si sam....
Jos me boli jedini tu na mojim grudima gdje si glavu skrivao
Neki stari razlozi sad su tako nevazni sad su tako daleki
Ne mogu ti nista osim srca dati, osim svoje ljubavi
Ne mogu ti nista osim srca dati, uzmi ili ostavi
Ostavi
Svaka moja mudra rijec, razum, svetinja i bol padaju na pragu tvom
Preslaba da te zadrzim, prejaka da ti oprostim morat cu da prezivim
Ne mogu ti nista osim srca dati, osim svoje ljubavi
Ne mogu ti nista osim srca dati, uzmi ili ostavi
Ostavi
Kad bi se barem vrijeme moglo zaustaviti....
Ej da mogu zaustavit vrijeme...
vratila bi onaj divan dan...
Vratila bi vrijeme sreće...
Trenutke ljubavi i nježnosti...
Ej da mogu zaustavit vrijeme...
vratila bi tebe,dragi moj...
Vratila bi riječi one...
Nezaboravan trenutak taj...
Ej da mogu zaustavit vrijeme,zaustavila bi trenutka poljupca tog,jedinstvenog i oproštajnog...
Nema te..
Opet sam te tražila u nekim mračnim sobama gdje tutnje tuđe prošlosti.
U nekim drugim ljudima koji ti ni po čem ne sliče.
Na tuđim dlanovima,u praznim pogledima,na pijanim usnama umišljenih pjesnika.
I nigdje te nema...
Tvoja tišina piše duga pisma i tvoja odsutnost nema svoje ime.
Sa druge strane razuma još uvijek dolutaš sanjiv i djetinjasto zanesen nekim tako običnim stvarima.
Ostaviš otiske prstiju,izgužvanu postelju i par stihova pride.
Da ne zaboravim i nikad sebi ne oprostim što te sa svakim jutrom opet izgubim.
Tebe koji si dan i noć...
I onaj san koji se čeka...
...životima uzastopno...
Sad znam da te nikad neću imati...
|